FS Italy 2017

Nakon što su se slegli dojmovi i sakupile slike, vrijeme je napisati par riječi o FS Italy 2017.

Teško je riječima očarati samu atmosferu natjecanja, no probat ćemo vam opisati što se događalo te slikama upotpuniti događaje.
Prvog dana natjecanja, dan okupljanja i registracije, smo nakon cjelodnevnog pakiranja i spremanja krenuli na put 19.07. u ranojutarnjim satima da bi što prije došli u kamp te zauzeli najbolju moguću poziciju. Stigli smo oko podneva te dok je dio tima opremao boks na stazi, dio je podizao kamp. Također smo u međuvremenu izvršili i registraciju članova te vozača koji su imali svoj prvi briefing. Po završetku smo se okupili te zajedno otišli na Pasta Party koji je bio organiziran povodom dobrodošlice.

Drugi dan je rezerviran za tehničke preglede. Tehnički pregled je prošao bez većih problema, no dugo se čekalo zbog velikog broja timova na natjecanju (oko 80 timova). Sa tehničkog pregleda smo vraćeni zbog specifičnih pravila koje svako natjecanje ima za sebe, te izmjene koje nalažu pravila su zapravo testovi timu da se adaptira novonastaloj situaciji, ali je bilo potrebno i popraviti niz sitnica, koje oduzimaju vrijeme kao i krucijalni dijelovi. Kako je tim na natjecanje poveo 15 članova, nekolicina tima je uvijek bila u kampu i brinla da članovi na stazi imaju vodu, hranu, te sve potrepštine koje su bile u kampu jer jednom kad se napusti kamp ujutro u 7:00, zbog svih obaveza i poslova, nema vraćanja iz bokseva do zatvaranja staze u 21:00. U drugom danu se također odvijaju i neke od statičkih disciplina. Prva statička disciplina bio je Cost Report, tj. prikaz ekonomičnosti bolida. U ovoj disciplini je potrebno sudcima objasniti kako je svaki dio napravljen, te njegovu cijenu. U sklopu Cost Report-a je i tzv. “Real case scenario” gdje je sudcima potrebno prezentirati našu zamisao kako smanjiti cijenu pojedinih sklopova bolida za 20%, što je u realnom svijetu visok cilj. Druga statička disciplina bio je Business plan, tj. prezentacija u kojoj se mora opisati put bolida od njegove proizvodnje do prodaje na tržištu.

Treći dan je počeo rano ujutro trčeći na red za ponovni tehnički kako bismo mogli što prije sve proći i nastaviti sa ostalim pregledima i statičkim disciplinama. Na stazi čekamo otvaranje vrata u 7:00, trčimo do boxa, vadimo bolid koji smo dan prije spremili za tehnički i žurno stajemo u red za tehnički u kojem smo zauzeli prvo mjesto 🙂 . Nakon nekog vremena prolazimo tehnički pregled, te nastavljamo na tilt test, gdje se bolid naginje na rampi pod kutevima od 45° i 60°, na ovom se testu ispituje curi li ikakva tekućina iz bolida, te je li njegovo težište previsoko, tj. posotji li mogućnost od prevrtanja bolida na stazi. Tilt test smo uspješno završili i krenuli prema boxu da se spremimo za design report. Design Report je statička disciplina koja nosi najviše bodova. U ovoj disciplini svi konstruktori koji su radili na bolidu moraju inženjerski obrazložiti svoja rješenja te ih potkrijepiti simulacijama, slikama, te eksperimentalnim dijelovima. Nakon 45 minuta razgovora bilo smo gotovi te smo se mogli posvetiti noise testu. Na noise testu smo naišli na probleme, po pravilniku je dozvoljena max. glasnoća od 110dBc, a nama su izmjerili 122dBc, što je značilo da ans čekaju modifikacije na ispuhu. Nakon dva sata rada odlučili smo ponovo otići na nose test. Nakon testa smo bili preglasni 2 decibela, što je značilo da moramo iskoristiti opciju zvanu dB killer. Da bismo još iskoristili dan, odlučili smo odraditi i brake test, tj. test kočenja. Sve je izgledalo dobro, motor je prije nekoliko trenutaka savršeno radio, bolid spreman na stazi, vozač dodiruje gumb za paljenje, i onda katastrofa! Iz čista mira je eksplodirao usis zraka, dvije polovice su se jednostavno odvojile, naravno skida se naljepnica tehničkog pregleda i u tom trenutku, vjerujte nam, sve lađe su potonule, mislili smo da je gotovo. Desetak minuta kasnije kada smo dogurali bolid u boks, kada su se glave malo ohladile, krenuli smo raditi na rješenju, do kojeg smo kasnije i došli. Skinuli smo ostatak usisa, očistili sve lijepljene dijelove i pripremili za ponovno lijepljenje. Koristeći strukturalno dvkomponentno lijepilo zalijepili smo polovice usisa od ugljičnih vlakana te ga ostavili preko noći da se stvrdne i otišli u kamp na počinak.

Četvrti dan je počeo vrlo rano, svi smo bili vrlo nestrpljivi ne znajući je li se po ovakvoj temperaturi lijepilo stvrdnulo na način na koji smo željeli. Bili smo prvi na stazi, čak smo čekali 15 minuta ispred ulaza da otvore vrata. Nasreću, makar, sreća prati odvažne, usis je bio kompletan. Brzo smo sve montirali te pojurili na ponovljeni tehnički koji je prošao ponovo bez problema. Poučeni iskustvom prijašnjeg dana i vrlo malo vremena koje je preostalo odlučili smo staviti famozni dB killer koji dodatno prigušuje zvuk, ali kao nuspojavu uzima par konjskih snaga. Nakon instalacije prošli smo noise test te smo pojurili na brake test koji smo prošli iz prvog pokušaja. Odmah nakon testa kočenja slijedila je prva dinamička disciplina, ubrzanje. Svaki tim ima dva pokušaja po vozaču tijekom kojih mora ostvariti najbolje moguće vrijeme. I kad smo mislili da smo riješili sve probleme, sudbina se opet poigrala, tijekom ubrzanja puknula je polužica za mijenjanje brzina na volanu, i time nam uništila vrijeme (bolid koji na testiranju ima ubrzanje od oko 3,3 s do 100km/h) je sada imao 5,2 s. Stvar smo sagledali hladnih glava, otklonili problem, no vremena za vožnju skid pada, tj. druge dinamičke discipline više nije bilo, i tako je 100 bodova otišlo u vjetar, sa još 60 koje smo izgubili zbog kvara na ubrzanju. Osjećali smo se poraženi, no ispred nas je bila još jedna dinamička disciplina, autocross, odlučili smo sve snage usmjeriti prema njoj. Nakon kratke šetnje naših vozača po stazi za Autocross bilo je vrijeme da RRC4 napokon pokaže da je opasan konkurent velikanima Formula Student scene. Odvozili smo solidno vrijeme te se plasirali kao 13 sa vremenom od 60,849 sekunda što je samo 4 sekunde sporije od prvoplasiranog tima.

Zadnji dan natjecanja sa sobom nosi utrku izdržljivosti. Zbog dobrog rezultata u Autocrossu, koji služi kao neka vrsta kvalifikacija za utrku izdržljivosti, bili smo u vrhu startnog poretka. Preostalo nam je samo gledati ostale timove kako voze te čekati. Nakon pauze za ručak bio je red da se RRC4 okuša u izazovu staze Riccardo Palleti. Prema pravilima FSAE samo tri bolida mogu biti na stazi u isto vrijeme da bi se minimalizirala mogućnost nesreće. U samoj utrci oba vozača voze 13 krugova, tj. 11km sa zamjenom koja po pravilima traje 3 minute. Prvi je na stazu krenuo David Mihoci koji je bez grešaka odvozio svojih 13 krugova, zatim je bio red na Matiji Momčiloviću koji spustio vrijeme te se borio sa malo većim prometom. Svi smo zorno pratili svaki trenutak, bolid je „jeo“ stazu, kao i sve ostale bolide koji su mu se morali micati sa puta.
Nakon 36 krugova, sreća, neopisiva sreća, RRC4 je završio endurance sa tada 3. najbržim vremenom. Iza nas je bilo još 8 konkurentnih bolida. Nakon svih vožnji bili smo šesti, tj. četvrti u našoj klasi. Najbolji rezultat u povijesti!

Hvala svim sponzorima i podupirateljima koji su nam omogućili resurse i podršku bez kojih ovakav rezultat ne bi bio moguć.

Za kraj popis članova koji su dali sve od sebe na natjecanju da bi se rezultat ostvario:
Matija Prprović, Antonio Čargonja, Matija Momčilović, Mario Batistić, Tibor Kezelj, Denis Vuković, David Mihoci, Karlo Čanađija, Denis Lončar, Daniel Morožin, Teodor Čoporda, Filip Bratoš, Domagoj Dozet, Marin Kiković, Dorijan Čargonja.